Toljagom po vijećniku!

U trenutku kad postaneš zastupnik ili vijećnik prestaješ biti samo susjed sa svojim životom, hobijima i mišljenjem o bilo čemu. Prestaješ biti Srećko iz susjedstva sa svojim manama i vrlinama i postaješ Javna Osoba. A to u Hrvatskoj obično znači da si na brisanom prostoru. Na tebe se može nabacivati tko hoće i kako hoće. Jer politika je u percepciji mnogih ionako otuđena djelatnost. Takva percepcija je poticaj i alibi za sve one koji se na vijećnike i zastupnike nabacuju pogrdama, uvredama pa i prijetnjama. Čak i kad vijećnik samo iznosi svoje mišljenje ili prenosi mišljenje ljudi iz dijela biračkog tijela koje ga je izabralo.

Vijećnik zna biti napadnut i tek tako, predostrožnosti radi. Zbog svega što nekome nije odgovaralo iz vijećnikovih prijašnjih razmišljanja dok još nije bio Javna Osoba. Jer, Bože moj, treba prevenirati buduće nepoželjno govorenje, ili još gore nepoželjno djelovanje. Kao u vicu o Cigi koji je dijete istukao, predostrožnosti radi, prije nego je ono otišlo s krčagom na izvor.

Tako je kod mene na Trnju susjed Srećko, vijećnik u mjesnom odboru, naletio na građanku Petru. Ili je možda građanka Petra naletjela na zastupnika Srećka. Ne bih znao. Ne znam ni je li se radi o kakvim nerazriješenim računima susjeda. Ali građanka Petra se angažirala da diskreditira sve ono što je sada javna osoba Srećko govorio unazad i ono što će govoriti unaprijed.

Političari, pa i lokalni, drže neki, samo su hrpa uhljeba. A kako su uhljebi ne treba s njima lijepo ljudikati kao što razgovaraš s mirnim susjedom. Ne treba lijepo ni sa susjedom Srećkom. Jer je Srećko prestao biti samo susjed s kojim se tu i tamo ne slažeš, ali to nema veze jer Srećko je ionako samo susjed, već je avaj, naš Srećko prestao biti čovjek iz susjedstva i postao je Javna Osoba. Pošto imaš posla s Javnom Osobom i nemaš više posla s ubogim susjedom, možeš po javnoj osobi opaučiti kako hoćeš. Uzmeš stvar u svoje ruke i šemučiš. Prikriješ se u busiji, pričekaš „pravi“ trenutak, iskočiš na prepad i s toljagom po susjedu. A poslije što bude.

Sredstvo koje je građanka Petra izabrala za svoju borbu bio je email koji je uputila svim vijećnicima u Gradskoj četvrti trnje, dakle i meni, ali i nekima drugima. I to je sve OK. Svaki se građanin može i treba javiti sa svojim mišljenjem o bilo kojoj temi.  Pa i s neslaganjem. Pogotovo s neslaganjem. Argumentiranim. To bi mu bio kako nekakav ideal demokracije.

Ali Građanka je na Trnju na drugi način krenula u obračun s Javnom Osobom. Izravno, bez rukavica, bez predigre i zagrijavanja. Odabrala je toljaga pristup. Muški je zasukala rukave i udri u najboljem duhu hrvatske demokracije i obraćanja neistomišljenicima:

„Srećko, zreo si za tu​ž​bu po kaznenoj osnovi, ne samo prekr​š​ajno“ zaprijetila je Javnoj Osobi Građanka u svojemu emailu nakon lucide intervale svog građanskog aktivizma. Nadahnuto bogme, odmah u sridu, bez okolišanja i objašnjavanja. „Tko si ti Srećko? Tko te ovlastio da nas maltretiraš i da nam zagorčavaš živote?“ – zapitala se Građanka. (Opaska: radi dramatike i stvarnog mišljenja Građanke o Javnoj Osobi bilo bi efektnije da je završila retoričkim pitanjem i uskličnikom.) Evala joj, izravno i kako treba!?

Je li to odlučnost i građanska hrabrost? Može li ta optužba koja ima elemente prijetnje biti dobar start za razgovor? A radi se, koliko naslućujem u šturim natuknicama iz emaila toljage, o tome kako riješiti stari i stvarni problem prostora u Starom Trnju. Kako zadovoljiti želje građana koji već dugo traže perspektivu za svoje stanovanje i kuće koje su pod stanovitim embargom jer još nema prave odluke o urbanističkoj budućnosti  tog trnjaskog šireg prostora uz rijeku Savu.

Umjesto dijaloga, upornog razgovora i zagovaranja onoga što ti se čini kao najbolje rješenje jednostavnije je lupiti maljem. Tako razgovor s bitnog skreće u nevažno i zatvara se teškim riječima bez perspektive. Izgleda da prestajemo biti solidarni susjedi i uvodimo još jednu podjelu nas samih. Ovaj put podjelu na Građane i Javne osobe. A problemi i dalje ostaju problemi.

Politika, dobro je rekao Machiavelli, nije ono što bismo mi željeli da bude, politika je jednostavno ono što jest.

Print Friendly, PDF & Email

One thought on “Toljagom po vijećniku!

  • rujan 25, 2017 at 9:53 am
    Permalink

    Publika koja je zviždala jučer, mogla bi aplaudirati danas – i to čak za istu predstavu.
    William O. Douglas

    Reply

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.