Tratinčica za Tita

Na Trnju, u Mjesnom odboru Marina Držića, u Ulici proleterskih brigada (danas je to Ulica Grada Vukovara) uz kućni broj 222-226 stambene zgrade koju je projektirao arhitekt Neven Šegvić, godine 1982. uređen je pejzažni spomen-perivoj 88 stabala za druga Tita po zamisli arhitekta Dragutina Kiša. U perivoju je izgrađena i mala fontana Tratinčica za Tita. Ta je fontana djelo dubrovačkog kipara Marijana Kockovića. A poetični naziv Tratinčica za Tita dobila je jer je oblikom slična cvijetu tratinčice. Teško da bi za Titova života prošao takav naziv. Bliži je otvorenoj i bezazlenoj dječjoj perspektivi nego gordoj veličini maršala.

Danas je taj perivoj oronuo, taman i zapušten. Fontana odavno nije u funkciji. Gotovo je neprimjetna među istrošenim klupama obraslim mahovinom. Možda ju je ranih devedesetih prošlog stoljeća upravo ta neprimjetnost spasila od rušenja pod okriljem noći kakvu su sudbinu u Hrvatskoj i Zagrebu doživljavali spomenici s asocijacijom na vrijeme hrvatskih partizana. Ili ju je možda spasilo to što se nije razmetala neprikosnovenom snagom Josipa Broza kakvu je imao za svojega života i jednopartijskog sustava koji se nije libio socrealističkih metafora o snazi vođe. Zaista, Tratinčica za Tita više budi sliku djeteta koje je ispružilo ruku da dade cvijet nego autoritet moćnika. Još je na fontani napisana pomalo patetična posveta s nespretnim poretkom riječi Ponosni smo da smo živjeli u doba tvoje, kao da je prvašić napisao stih.

U svakom slučaju i zapušteni perivoj i neispravna fontana udaljeni svega dvije-tri minute hoda istočno od Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog bili su izvan svake pažnje. Tek micanjem Trga maršala Tita opet su se počeli spominjati. Doduše, sasvim sramežljivo i bez ikakve snage, njegovu je obnovu još 2013. godine zagovarao laburist Romano Krauth, zamjenik predsjednika Vijeća Mjesnog odbora Marina Držića (https://www.ligalaburista.net/tag/fontana/), ali to je prošlo mlako i bez ikakvog učinka.

Perivoj i fontana su u mojem susjedstvu. Na njega gleda Knjižnica Marina Držića u kojoj često posuđujem knjige. Ali perivoj jedva da sam zamjećivao i o njemu nisam znao ništa. Kao ni drugi nisam ga povezivao s uspomenom na Tita. Uostalom i bivši Trg maršala Tita nosio je samo administrativno ime. Nikad, ama baš nikada nisam čuo da neko ima čvenk ili da ide na Trg maršala Tita. Susretali smo se kraj kazališta, na zdencu, kaj pravnog fakulteta, u novije vrijeme pred muzičkom akademijom ili pod iglom, ali nikada na maršalovom trgu. Tito je bio po strani i nije tlačio svojom maršalskom uniformom ili diktatorskom palicom.

Zato se tlačimo i trvimo mi sami. Svađamo se o svemu i svačemu, ali najviše o potpuno nepraktičnim pitanjima ustaša i partizana. Umjesto o životu, natječemo se u nadmetanju je li više zločina počinio ustaški ili Titov režim. Potpuno blesava i nepromišljena rasprava u kojoj se izgrizamo i tonemo. Dok mi mrcvarimo sami sebe, i dajemo priliku drugima da nas guše inama i savudrijskim valama i dociranjem o vladavini prava, svijet kojem kao pripadamo nedohvatno se udaljava od nas svojom boljom budućnošću.

Nekada smo naspram vlastite stvarnosti i naspram Tita bili duhovitiji. Vlast je sadila 88 stabala za druga Tita ili dijelila 88 ruža za maršala, a mi smo paralelno s 88 gemišta, piva, rakijica ili već čega nazdravljali boljoj budućnosti. Zagrebački pisac i publicist Radaković, tadašnji i sadašnji stanar zgrade uz perivoj, kaže kako su se dečki iz zgrade u bircu uvijek zezali da je fontana pepeljara za 88 ćikova za druga Tita. Nekada smo bili duhovitiji i izgledalo je kao da imamo vlast kojoj se čini da zna što i kako hoće.

Danas pak, smrtno ozbiljni i međusobno posvađani, čekamo glasnika da nam javi kako vidi svjetlo na kraju tunela.

Tito kao da je opet ušao u duboku zagrebačku ilegalu. Prikrio se na Trnju, u perivoju obraslom u šumu mračnih puteljaka u koju nitko ne zalazi. Tek je u gustim krošnjama stotine ptičjih gnijezda i zaglušno kreštanje vrana. Povremeno kakav starac iz susjedne zgrade drhtavom rukom razmrvi kruh za ptice i brzo se udalji. Idealno mjesto za skrivanje. Tko zna hoće li Tito opet izaći iz zagrebačke ilegale kao što je to učinio u olovnim godinama prije Drugog svjetskog rata.

O zavrzlami oko Tita pisao sam prije nekog vremena dok se još zagrijavala rasprava o micanju Trga maršala Tita iz Zagreba (http://blog.predovan.eu/2017/07/04/kako-su-zagrebacki-sdp-hns-i-zagreb-je-nas-nasanjkali-tita/) i nadam se da tu temu više neću doticati u mojemu blogu.

I na kraju, za sve vas koji ne znate gdje je perivoj s Tratinčicom za Tita pripremio sam video u trajanju od 1 minute i 7 sekundi. Pogledajte na https://youtu.be/tNe5x2gUg1I

Print Friendly, PDF & Email

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.