Fejsbuk dnevnik, rujan 2017.

Fejsbuk dnevnik, rujan 2017.

https://www.facebook.com/predovan365/

  1. rujna

A SADA MOŽEMO POČETI RADITI

Trg maršala Tita više ne stanuje u Zagrebu. Tako je kasno sinoć glasovala zagrebačka skupština nakon dugačke rasprave i proceduralnih smicalica oporbe. Bio sam tamo i uživo vidio i čuo kako je zastupnik Mato Kapović (Radnička fronta) nakon jedne diskusije tražio ispravak netočnog navoda i rekao da “Titiv poslijeratni režim (Tito) nije ubio preko 750.000 ljudi nego samo nekoliko desetaka tisuća”. SAMO nekoliko desetaka tisuća! Bože, zar se može reći da je ubijen SAMO toliki i toliki broj ljudi.
Konačno možemo ostaviti ustaše i partizane, posvetiti se svakodnevnom poslu i raditi za bolji život ljudi neopterećen kosturima prošlosti. Pročitajte cijelu objavu

Zasluži li vijećnik mjesnog odbora naknadu od 825 kuna mjesečno?

Zasluži li vijećnik mjesnog odbora naknadu od 825 kuna mjesečno?

Ja sam jedan od petnaestoro vijećnika u Vijeću zagrebačke Gradske četvrti Trnje. U 13 trnjanskih mjesnih odbora još ima 77 vijećnika. Na 45.727 stanovnika Trnja ukupno je 92 vijećnika. Dakle 497 stanovnika po vijećniku. Ne znam koliko ima liječnika ili policajaca po stanovniku na Trnju, ali znam da jedan vijećnik na 497 stanovnika može puno učiniti za svoj kvart.

Ovu sam kratku statistiku napravio ponukan time što je vijećnica Jadranka Krišković izjavila za Radio Sljeme da ni sama ne zna za što dobija vijećničku naknadu: „Ja sad na ruke dobijem 825 kuna za najviše dva sastanka mjesečno i jedno dežurstvo mjesečno. Znači svaki mjesec za dva sata sjedenja na sastanku dobijem 825 kuna … a s time se može riješiti nečiji topli obrok. Mislim, svašta se s tim može riješiti!“.

Naravno, vijećnica može svoju nakladu darovati u dobrotvorne svrhe za nečiji topli obrok ili ga prusmjeriti na bilo koji način. No, nije u tome stvar. Nije stvar u novcu. Stvar je u tome kako vijećnica Krišković vidi i doživljava svoju dužnost vijećnice. A doživljava je kao sjedenje na sastanku. Problem je čitave ideje mjesne samouprave u gradu Zagrebu ako ima još vijećnica i vijećnika koji svoju ulogu vide jedino u tome da odrade jedan sastanak i jedno dežurstvo. Pročitajte cijelu objavu

Toljagom po vijećniku!

Toljagom po vijećniku!

U trenutku kad postaneš zastupnik ili vijećnik prestaješ biti samo susjed sa svojim životom, hobijima i mišljenjem o bilo čemu. Prestaješ biti Srećko iz susjedstva sa svojim manama i vrlinama i postaješ Javna Osoba. A to u Hrvatskoj obično znači da si na brisanom prostoru. Na tebe se može nabacivati tko hoće i kako hoće. Jer politika je u percepciji mnogih ionako otuđena djelatnost. Takva percepcija je poticaj i alibi za sve one koji se na vijećnike i zastupnike nabacuju pogrdama, uvredama pa i prijetnjama. Čak i kad vijećnik samo iznosi svoje mišljenje ili prenosi mišljenje ljudi iz dijela biračkog tijela koje ga je izabralo.

Vijećnik zna biti napadnut i tek tako, predostrožnosti radi. Zbog svega što nekome nije odgovaralo iz vijećnikovih prijašnjih razmišljanja dok još nije bio Javna Osoba. Jer, Bože moj, treba prevenirati buduće nepoželjno govorenje, ili još gore nepoželjno djelovanje. Kao u vicu o Cigi koji je dijete istukao, predostrožnosti radi, prije nego je ono otišlo s krčagom na izvor. Pročitajte cijelu objavu

Tratinčica za Tita

Tratinčica za Tita

Na Trnju, u Mjesnom odboru Marina Držića, u Ulici proleterskih brigada (danas je to Ulica Grada Vukovara) uz kućni broj 222-226 stambene zgrade koju je projektirao arhitekt Neven Šegvić, godine 1982. uređen je pejzažni spomen-perivoj 88 stabala za druga Tita po zamisli arhitekta Dragutina Kiša. U perivoju je izgrađena i mala fontana Tratinčica za Tita. Ta je fontana djelo dubrovačkog kipara Marijana Kockovića. A poetični naziv Tratinčica za Tita dobila je jer je oblikom slična cvijetu tratinčice. Teško da bi za Titova života prošao takav naziv. Bliži je otvorenoj i bezazlenoj dječjoj perspektivi nego gordoj veličini maršala.

Danas je taj perivoj oronuo, taman i zapušten. Fontana odavno nije u funkciji. Gotovo je neprimjetna među istrošenim klupama obraslim mahovinom. Možda ju je ranih devedesetih prošlog stoljeća upravo ta neprimjetnost spasila od rušenja pod okriljem noći kakvu su sudbinu u Hrvatskoj i Zagrebu doživljavali spomenici s asocijacijom na vrijeme hrvatskih partizana. Ili ju je možda spasilo to što se nije razmetala neprikosnovenom snagom Josipa Broza kakvu je imao za svojega života i jednopartijskog sustava koji se nije libio socrealističkih metafora o snazi vođe. Zaista, Tratinčica za Tita više budi sliku djeteta koje je ispružilo ruku da dade cvijet nego autoritet moćnika. Još je na fontani napisana pomalo patetična posveta s nespretnim poretkom riječi Ponosni smo da smo živjeli u doba tvoje, kao da je prvašić napisao stih. Pročitajte cijelu objavu

Zašto je Bandić jak i u Donjoj Dubravi?

Zašto je Bandić jak i u Donjoj Dubravi?

Subotom u središnjici 365 u Praškoj 2 nema pretjerane gužve. Dežuraju Snježana i Nebojša. Ja volim doći jer subotom navrate građani koji se žele upisati u Stranku rada i solidarnosti, a  preko tjedna rade i ne stignu doći u centar grada. Uvijek kad mogu popričam s njima.

Jučer je došao Petar iz Donje Dubrave. „Nikada nisam bio u nekoj stranci, a htio bih biti član 365 jer vi stvarno radite. U mom kvartu asfaltirate ulice, uređujete vrtiće, opremate parkove spravama za igru djece. Vi ste među ljudima i mislite na ljude. Želio bih biti dio takve ekipe s kojom mogu i osobno doprinijeti da život ljudima u mom kvartu bude ljepši“ – rekao je Petar.

„Prošle godine naletio je vozač na moju kćerku na putu za školu. Drugi dan otišao sam u mjesni odbor i rekao im što se dogodilo. Za manje od mjesec dana na tom je mjestu iscrtana zebra i napravljeni su ležeći policajci. Uvjerio sam se da Bandićevi ljudi na terenu slušaju građane i rade. Želim se priključiti takvom timu. I ja želim nešto napraviti za moje susjede i sugrađane“ zaključio je Petar ispunjavajući pristupnicu.

To je ključ Bandićevog uspjeha u politici. Stalno je među ljudima. Njegov ured je među građanima, a ne u Gradskoj upravi. I članovi vijeća gradskih četvrti iz Stranke rada i solidarnosti rade isto. Da Milan Draženović, predsjednik Vijeća gradske četvrti Donja Dubrava nije odmah reagirao na Petrov zahtjev da se nešto napravi za sigurnost djece na putu za školu, vjerojatno bi Petar imao pametnijeg načina da iskoristi subotnje prijepodne nego da se iz Dubrave uputi u središte grada kako bi ispunio pristupnicu 365.

Izdajnici, smradovi, štakori – i to je rječnik fejsa!

Izdajnici, smradovi, štakori – i to je rječnik fejsa!

Za desetak minuta surfanja po facebok komentarima vezanim za „politiku“ našao sam one dominantne i prenosim ih kako su napisani. Volio bih pročitati sustavnu lingvističko-socijalno-psihološku analizu takvog angažmana koji je preplavio društvene mreže u Hrvata. Evo što sam našao za svega par trenutaka – nisam ispravljao pravopisne i druge znakove pismenosti. Kako bi jedan moj prijatelj rekao: Sve ti je tu jedan prema jedan. Pročitajte cijelu objavu

Njivice 6

Njivice 6

Njivice 6 je trnjanska ulica na Krugama udaljena 25 minuta laganog hoda od Trga bana Jelačića. U naselju je u širem centru grada, lociranim istočno od završetka ulice Kruge prema Slavonskoj aveniji, u kojem dominiraju potleušice i jednokatne obiteljske kuće u tijesnim ulicama Njivice 1 do Njivice 6 te Pile 2 i Pile 3. To su sve zavučene ulice u kojima se rijetko zatekne netko osim stanara. Prometno je jedino u susjednom McDonald’su na Krugama smještenom u Pilama 1. Kod McDonald’sa osjeća se muving i bilo grada. McDonald’s je donio život u svoje dvorište, ali nije dotaknuo kvart.

U Njivice je  Grad Zagreb kroz Gradsku četvrt Trnje i Mjesni odbor Marina Držića ulagao koliko toliko u uličnu infrastrukturu. Ali slijepa uličica Njivice 6, široka jedva da se u nju može zavući osobni automobil, ostala je zaboravljena, zanemarena, sama. Pusta i osamljena. I stanari uličice kao da su odustali uređivati svoja dvorišta i fasade kućica. Pročitajte cijelu objavu